NEOBIČNI DESTILATI Rakija od kupusa, ananasa i kivija

egzoticna rakija

Poslednjih godina primetno je da pojedini destileri, pored standardnih ukusa, prave i one egzotične, koji nisu svojstveni za naše područje

Rakija je možda najpopularnije žestoko alkoholno piće, koje povremeno pije dve trećine punoletnih žitelja Srbije, dok istraživanja pokazuju da je svakodnevno konzumira oko pet odsto građana. Ovaj podatak nije nikakva novost, jer naše nacionalno piće pruža široku paletu različitih ukusa, aroma i mirisa. Inače, Srbija je i treća u svetu po proizvodnji šljive i zato je rakija od šljive brend broj jedan u svetu ili mi tako volimo da mislimo. Međutim, šljivova rakija već odavno nije jedina rakija po kojoj smo poznati, ali i prepoznati u svetu. Srpska rakija proizvodi se i od kajsije, kruške i dunje, a u kazanima se kuvaju i komine breskve, maline, grožđe, kupine ili ribizle.

Mešane rakije

Pojedini destiluju rakiju mešajući u kazanu nekoliko različitih vrsta voća, s tim da eksperti smatraju da takozvane mešane voćne rakije i nisu preterano reprezentativne, bar ne u svetu. Naravno, rakija, najčešće od šljive se meša i sa lekovitim biljem, medom ili orašastim plodovima, a zahvaljujući tehnološkim postupcima nastaju prefinjeni likeri poput orahovače, medovače i travarice. Ono što je posebno zahvalno kod njene proizvodnje jeste i odležavanje, odnosno starenje u hrastovim ili barik buradima, kada rakija poprima sasvim drugu dimenziju. Mnogi se slažu da odležala šljiva stara 8 ili 12 godina može da parira najfinijim brendiranim konjacima. Sve su to razlozi što se srpska rakija polako, ali sigurno penje ka svetskom vrhu popularnih spirita.

Rakije egzotičnih ukusa

Tradicionalni pristupi u kreiranju rakije, uz pomoć moderne tehnologije, doveli su do toga da je Srbija za strance postala veoma zanimljiva i egzotična turistička destinacija, jer istini za volju u podrumima širom zemlje prozvode se odlične kraft rakije, koje su same po sebi vrlo autentične i ne liče jedne na druge. Mnoge nose etiketu premium proizvoda, jer se proizvode u limitiranim serijama i zato je sasvim izvesno da one kao takve mogu da podignu rakijsku scenu na još viši nivo. Ovim potezom su proizvođači dokazali da žele da na što bolji način daju svoj doprinos pri brendiranju tradicije. Međutim, poslednjih nekoliko godina primetno je da su pojedini destileri otišli korak dalje te pored standardnih ukusa prave i one egzotične, koji nisu svojstveni za naše područje.

Rakija od mandarine

Zato se na domaćoj rakijskoj sceni potrošačima nude rakije od šargarepe, banana, kivija, ananasa, ali i od kupusa, aronije, mušmula, grejpa i nane. Jedan od pionira u proizvodnji egzotičnih rakija jeste destilerija Deda Vasina rakija, koja se nalazi u Leskovcu, a pored standardnih u ponudi imaju i nekoliko vrsta rakija od južnog voća odnosno od mandarina, grejpfruta, pomorandži i limuna. Konzumentima su ponudili i rakiju od suve smokve. Interesantan je i podatak da sve one odležavaju u barik buradima i zato sem autentičnog ukusa južnog voća poprimaju i fine arome drveta u kojem su starile. Brend Deda Vasine rakije su odavno sebi raskrčile put ka tržištu Evropske unije. Valjalo bi napomenuti da je ova destilerija i jedina u Srbiji koja proizvodi mastiku ili uzo i to po originalnoj grčkoj recepturi. Osim Leskovčana, egzotiku preferira i gazdinstvo Zorana Gačića iz Bogatića pod čijim je okriljem seosko turističko domaćinstvo Gačića magaza. Svoj brend su izgradili na standardnim ukusima, a sada su u svetu vrlo poznati i po rakijama od aronije, trnjine, ali i domaćeg kivija koji uspeva u Sremskoj Mitrovici. Svi njihovi destilati satkani su od prefinjenih voćnih nota, koje se prepliću sa punom bogatom aromom i dugom završnicom.

Rakija od mušmule sve traženija

Pošto su očito u egzotičnim rakijama videli dobit, na tržištu se još jedan proizvođač odvažio da ponudi nešto nesvakidašnje. Reč je o Poljoprivrednom gazdinstvu Milenković, koje već dugi niz godina proizvodi egzotične rakije i likere. Ljubitelji etno i rakijskih festivala često kod njih kupuju neobične, a opet domaće rakije, koje su i pobrale brojne nagrade. Njihova proizvodnja se takođe bazira na tradiciji, a prilikom destilacije koriste veoma savremenu tehnologiju. Prepoznatljivi su po rakiji od mušmula koja je specifična po svom zanosnom mirisu i ukusu. Rakija od mušmule inače spada u limitirane serije ove destilerije, jer se godišnje proizvede tek nekoliko litara. Interesantno je da nakon prepeka ova rakija stari u hrastovim buradima, gde dobija specifičnu braon boju, koja upravo podseća na mušmulu.

Svako ima svoj pristup kreiranju rakija

Istu vrstu, ali po svojoj tehnologiji proizvodi i destilerija Minićeva kuća rakije iz Gornje Trepče, a u ponudi sem rakije od mušmule imaju i destilate od vinogradske šeptelije, kao i od dinje, drenjine, trnjine, divlje kruške, banane, brusnice, oraha i šumske jagode. Proizvode i delikatesnu rakiju od kupusa, koja je već našla put do srca kako domaćih, tako i stranih konzumenata. Mnogi su čuli za destileriju Akademska rakija, koja se nalazi u Futogu, pokraj Novog Sada. Oni su vrlo ponosni na svoju  egzotičnu rakiju od ananasa, koja je po svom procesu proizvodnje jedinstvena na domaćem tržištu.

Kinezi luduju za rakijom od šargarepe

Karakteristična po osvežavajućem mirisu citrusa, ali često svojim ukusom može da zavara da sadrži manje alkohola nego što zapravo ima. I ako ste mislili da je to kraj –  nije, jer se u destileriji Akov, koja je na rakijskoj sceni od 2008. godine u kazanima krčka rakija od šargarepe, za kojom su poludeli Kinezi, ali oni iz Kine. Nju karakteriše kristalno bistra boja, dok se u ukusu i mirisu oseti blaga aroma mlade šargarepe. Nakon ove detaljne analize, slobodno može da se kaže kako domaće destilerije postaju svesne činjenice da je rakija jedan od retkih autentičnih proizvoda koji ima prizvuk nacionalnog brenda. I možda su baš zato ove nesvakidašnje i egzotične kombinacija ukusa rakije prava prilika da se s njima izađe na svetsko tržište.

Šansa je u izvozu

Istini za volju, Srbija je „mala bara, s puno krokodila“ i ne može od domaćih konzumenata da očekuje velike benefite i profit, sem ukoliko se zakonski ne reguliše tržište i ozbiljno poradi na edukaciji potencijalnih konzumenata. U tom slučaju jedini spas je izvoz i usklađivanje Zakona sa Evropskom unijom. S tim da se ne sme zanemariti ni činjenica da i „kod kuće“ treba da se vodi računa o kvalitetu i da kulturu kupovine i ispijanja ovog žestokog alkoholnog pića podignemo na još viši nivo.

Facebook
Twitter
LinkedIn
WhatsApp