RAKIJA U čemu je tajna rakije

Tajna rakije

Ljubav prema rakiji nije rasprostranjena samo u Srbiji. Ovo žestoko alkoholno piće obožava čitav region. Zato se često vodi „rat“ čija je ustvari rakija

Radža, šljiva, ljuta ili mučnica, sve su ovo nazivi kako iz milošte zovemo rakiju. Ništa čudno, jer ona se u Srbiji pije u svim prilikama. Pije se i onda kada se deca rađaju, kada se veseli, ali i u tužnim prilikama i za pokoj duši.

Rakija omiljena kod stranaca

Obožavaju je i stranci, rado je piju, luduju uz nju, kupuju je, uz nju slušaju muziku koju u normalnim okolnostima ne bi. Rado je nose kući i poklanjaju dragim osobama.

Ljubav prema rakiji nije rasprostranjena samo u Srbiji, ovo žestoko alkoholno piće obožava čitav region i zato se često vodi „rat“ čija je ustvari rakija. Svojataju je Srbi, Hrvati, Crnogorci i Makedonaci, Mađari, Bugari, a taj fenomen ljubavi i poštovanja prema rakiji datira od davnina. Mada smo je prisvojili i često ističemo da je rakija izvorni srpski brend, ona ustvari nije „srpski izum“ ali je jedini žestoki alkohol koji se krčka u kazanima skoro svih domaćinstava u Srbiji. Rakiju su u Srbiju doneli Turci tokom 14. i 15. veka, a po osobini veoma je slična brendiju i votki. Stručnjaci smatraju da kvalitetom može da parira viskiju.

Rakija je došla sa Istoka

A odakle zaista potiče rakija i po čemu je dobila ime? Jedni smatraju da naziv vuče korene od staroindijske reči “arak“ i nosi ime po alkoholnom piću od pirinča. Drugi teoretičari misle da je arapskog porekla i da potiče od reči „al-rak“ što znači znoj. Treća teorija kazuje kako je destilovani alkohol na ovim prostorima postojao i pre Turaka, jer je destilacija u Evropi počela da se primenjuje u 12. i 13. veku u sicilijanskim manastirima gde su se pića nazivala “aqua ardens” (goreća voda) i “spiritus vini” (duh vina).

U tom periodu Srbija imala razvijenu trgovinu sa Venecijom i smatra se da je tada destilovani alkohol stigao kod nas. Ono što se pouzdano zna jeste da u Evropi proizvodnja „nacionalnih“ pića počinje u XV veku. Šnaps nastaje u Nemačkoj, akvavita u Skandinaviji, džin u Engleskoj, vodka u Rusiji i Poljskoj, a rakija na području Balkana, kada je prvobitno korišćena u medicinske odnosno terapeutske svrhe, a tek kasnije i za podizanje dobrog raspoloženja.

Rakija od šljive

Rakija se odvajkada u Srbiji proizvodila od različitih vrsta voća, a najčešće od šljive, ali tek od kraja 19. veka, jer je filoksera uništila vinograde i zato je bila smanjena proizvodnja vina. I danas je tako, s tim što rakija od šljive – šljivovica i dalje ima primat.

Uistinu, mnogima i nije bitno koju vrstu rakije piju. Ona nema čvrstu simboliku kao vino koje mora da bude crveno jer predstavlja Hristovu krv. Ipak, jedna vrsta rakija igra vrlo bitnu ulogu, jer poseduje “magijske moći“. Radi se o onoj koja se peče kada se dete rodi, nakon toga se zakopa u zemlju i čuva se do svadbe potomka. Ovaj ritual se povezuje s prestižom, jer se umeće prenosi s kolena na kolenu i zato svaka ta rakija nosi lični pečat porodice.

Ljubav i poštovanje prema ovom piću pokazuje se i kroz religiju, jer se mnogi pre prvog gutljaja prekrste. Ovaj običaj se vezuje za Osmanlijsko carstvo, kada Srbima nisu dozvoljavali da se krste. Zato su se oni krstili uz ispijanje rakije i kroz taj ritual su prkosili Turcima. Drugo objašnjenje leži u zdravicama, jer se kroz njih Bog poziva u pomoć. Kao što se prekrsti na kraju molive, tako se Srbi krste na kraju zdravice i to s čašicom rakije u ruci.

Ukusi su različiti, i naravno da svako ima svog favorita kada je u pitanju aroma i jačina rakije. Ipak, šljivovica je većini najdraža, što opet ima simboliku. Na severu Crne Gore šljivu su smatrali svetim drvetom i ona se sekla umesto badnjaka. Devojke u Srbiji su kosu vezivale za drvo šljive verujući da će im kosa brže rasti. Stoga se smatra da i rakija šljivovica ima neke posebne i magijske moći. Mnogi misli da je dar od Boga. U Srbiji se smatra da smo mi lansirali šljivovicu kao proizvod, ali to nije dokazano. Ovo verovanje se vezuje za srednji vek kada su počele da se gaje šljive i kada se od njih pravilo vino, odnosno vinoš. Međutim, istina je malo drugačija. Šljivovica je najomiljenija i najraspostranjenija rakija, jer je šljiva zapravo najzahvalnije voće za pečenje rakije. Pošto ima dosta šećera od kojeg se dobija dosta destilovanog alkohola, najisplativija je za proizvodnju. Konkretno, brzo vraća uloženi novac.

Iako se kunemo u rakiju, ona još uvek nije zaštićen srpski brend, a mogla bi da bude isplativ biznis.

Rakija od šljive u rangu konjaka

Svetski stručnjaci srpsku šljivovicu prepečenicu porede s francuskim konjakom i škotskim malt viskijem i smatraju je jednim od najkvalitetnijih jakih alkoholnih pića na svetu. Međutim domaće prepečenice nema u prodavnicama širom sveta uz oznaku „Made in Serbia“. Upravo iz tog razloga bi Srbija trebalo što pre da međunarodno zaštiti tehnologiju proizvodnje i geografsko poreklo svoje najpoznatije voćne rakije. Pošto Srbija nije zaštitila srpsku šljivovicu prepečenicu mnoge zemlje EU, među kojima Nemačka, Češka, Slovačka, Italija, Slovenija, Austrija i Hrvatska proizvode i izvoze šljivovicu prepečenicu u zemlje EU i van nje. Iz tog razloga bitno je da mali i srednji proizvođači u svojim destilerijama počnu da primenjuju visokotehnološki naučni postupak pečenja rakije kako bi obezbedili kvalitet, ali i kvantitet, jer će nas samo tada više ceniti u svetu.

Rakija je velika šansa

Takođe, proizvođači rakija trebalo bi više da imaju naučnog znanja kako mogli da pariraju na svetskom tržištu. Preporuka je i da pohađaju kurseve kod profesora doktora Ninoslava Nikićevića, jer će tek tada steći majstorsko znanje. Osim toga ako želimo da naš brend postane cenjen, proizvođači ne bi trebalo prepečenicu da prodaju u rinfuzi i po niskoj ceni od 1-1,5 evra. Treba da je izvoze u atraktivnoj staklenoj ambalaži po daleko višoj ceni.

Facebook
Twitter
LinkedIn
WhatsApp