RAKIJA Ponuda u restoranima

RAKIJA Ponuda u restoranima

Rakija je često piće na našim stolovima, a mi smo istraživali kakva je ponuda rakije u restoranima

Generalno gledano rakija, a ne samo rakija od šljive, nacionalni je brend Srbije. Možda ne zvanično i papirološki, ali se mi ponašamo kao da jeste i time se ponosimo. Ukoliko se na adekvatan i prirodan način proizvede, ali i čuva po propisanim standardima,  po svom kvalitetu rakija može da se meri sa premium spiritima poput konjaka i viskija. U našoj državi, kao i u drugim uređenim zemljama, osnovan je Savez proizvođača rakije Srbije, u čijem sklopu se nalaze tri udruženja proizvođača rakija. Savez okuplja oko 50 većih registrovanih destilerija iz cele zemlje. Prema poslednjem popisu destilerija, u Srbiji  je registrovano 540 proizvođača rakije i svi oni su u sistemu inspekcijske kontrole. Međutim, kako to obično biva, kao i u drugim segmentima proizvodnje, sem registrovanih, na crnom tržištu veliki je broj i neregistrovanih destilerija, gde pojedine proizvode rakiju lošeg kvaliteta. Tim činom urušavaju reputaciju nacionalnog pića. Možda je to razlog što je ugostitelji zapostavljaju. Ali i kada se izuzmu sve ove činjenice, primetno je kako ni premium rakije od proverenih proizvođača nisu dovoljno zastuljene u restoranima i kafanama.

Rakija bez akcizne markice u restoranima

Nažalost rakije koje se najčešće prodaje u kafanama, a prema podacima Poljoprivredne inspekcije, jesu rakije bez deklaracije. Lane je resorno Ministarstvo iznelo zastrašujuće podatke, kada su obelodanili da su se u mnogim restoranima nudile rakije koje nisu bile proizvedene od voća. Takve rakije su sadržale čist etil alkohol i u njih je dodata veštačka aroma, razblažena s vodom. Sve ovo je podstaklo regularne predstavnike destilerija da se bore protiv ove pojave. Ujedno oni edukuju i upozoravaju konzumente da takve rakije zaobiđu u širokom luku i da obavezno od konobara traže poreklo proizvođača. Njenom prodajom, sem što se šteti zdravlju stanovništva, urušava se i ugled domaćeg tradicionalnog proizvoda. Svedoci smo i da se u kafanama, restoranima i kafićima gostima pružaju tek šture informacije o rakiji, koju imaju u ponudi.

Rakija na karti pića

Stoga gost ne dobija potpunu informaciju o tome kakvog je ona kvaliteta, od kog je proizvođača i iz kog kraja države dolazi, kao i od kojih sorti voća se pravi. Ono što gost najčešće može da pročita jeste samo – „domaća rakija od…“. Zapravo retki su oni koji u svojoj ponudi imaju detaljan opis rakija, ali i drugih spirita iz ponude. Identična situacija je i sa kvalitetnim rakijama iz registrovanih destilerija.

Cena rakija je posebna priča, jer su rakije krajnje potcenjene u odnosu na druga premiun pića, poput škotskog viskija i francuskog konjaka. Čašica rakije obično staje između 200 i  500 dinara što svakako nije dobro. Naime, ona bi kao i ostali svetski spiriti trebalo da ima cenovnu kategoriju – od nižih ka višim kategorijama, odnosno cenama.

Rakija ima potencijal, ali je potrebna edukacija

S obzirom na to da gastronomija svuda u svetu predstavlja neizostavni deo turističke ponude, uz koju se često uklapaju i nacionalna pića, moglo bi se reći da  Srbija ima potencijala. U Srbiji bi upravo gastronomska ponuda u restoranima sa adekvatnim uparivanjem rakija mogla da pruži prednost ugostiteljstvu. Kako bi se domaća rakija više konzumirala u restoranima, bilo bi dobro da se uspostavi bolja saradnja između vlasnika ugostiteljskih objekata i vlasnika destilerija. Ovim potezom bi se kroz međusobnu edukaciju mogla podići svest potrošača o proizvodnji i potrošnji rakije. Ukoliko želimo da u ugostiteljstvu rakija bude dominantna, ali i cenjenije žestoko alkoholno piće, veoma je važna edukacija konobara. Kada bi konobari imali obuku, tada bi mogli u svakom momentu, s dobrim predznanjem o rakijama, da animiraju goste – posebno strance. Konobari bi trebalo na interesantan način gostima da ponude, odnosno nametnu rakiju kao aperitiv uz obrok koji je poručen. Naravno, bilo bi dobro da znaju i osnovne karakteristike rakija koje nude, to jest kakvog je ona ukusa, mirisa i arome, kao i koliko je odležala u hrastovom ili nekom drugom buretu. Ugostiteljski radnici bi trebalo da znaju i osnovne informacije o destileriji i kraju iz kog ona dolazi.

Rakija od šljive naša šansa

Ono što bi možda najviše trebalo promovisati je svakako rakija od šljive, popularna šljivovica.  Rakija od šljive – Srpska šljivovica je od 2015. godina na nacionalnoj listi nematerijalnih kulturnih dobara i zato bi trebalo da se ona u ugostiteljskim objektima najviše distribuira, prodaje, promoviše i predstavlja.

A da imamo rakije odličnog kvaliteta govori i činjenica kako je nacionalni brend iz destilerije Zarić iz Kosjerića osvojio u Kini zlatnu medalju za rakiju od šljive, odnosno srebrnu za rakiju od malina. Osim toga i rakija iz destilerije Hubert 1924, iz Banatskog velikog sela, dobitnik je svetskog zlata za rakiju od kajsije. Svako ovo priznanje vrlo je značajno za srpsku rakiju kao nacionalni brend i zato bi je obavezno trebalo uvrstiti u kartu pića u svim restoranima u državi.

Facebook
Twitter
LinkedIn
WhatsApp